Filmovi koji ostavljaju utisak – Moji predlozi

Filmovi koji ostavljaju utisak – Moji predlozi

Kad vam je potrebno nešto za opuštanje nakon posla, fakulteta ili škole, u zavisnosti od toga kakva ste osoba to može biti džogiranje, odlazak u teretanu ili na neki trening, ali i gledanje nekog dobrog filma. To može biti neka komedija, horor, triler ili pak romantični film.

Nekad mnogo očekujem od filma, a nakon završetka po izlasku iz bioskopa samo se zapitm „zašto sam svoje vreme potrošila na ovo!?“. Sreća postoje i oni filmovi za kojima ne žalim provedeno vreme koje sam utrošila gledajući ih. O njima pričam sa prijateljicama, o njima mislim dosta dugo i koji toliko utiču na mene da zbog njih počinjem drugačije da razmišljam.

Ovo su filmovi koji vas sigurno neće ostaviti ravnodušnim:

„Zovi me svojim imenom“ (2017, engl. „Call Me by Your Name“)

Priča je smeštena u osamdesete godine prošlog veka u ruralnom delu severne Italije i prati nastanak i razvoj odnosa dve osobe. Elia (Timothée Chalamet) sedamnaestogodišnjeg momka koji letnji raspust provodi u porodičnoj kući i sedam godina starijeg Olivera (Armie Hammer), studenta koji je kao praktikant došao da pomogne Eliovom ocu, profesoru arheologije. Ono što je u dva sata filma režiser Luka Gvadanjini (Luca Guadagnino) uspeo da prikaže jesu emocije i to njihov širok spektar koji ide uz prihvatanje samog sebe, priznanja sebi i drugima, teških odluka i nesvakidašnje ljubavi.

„Mama“ (2017, engl. „Mother!“)

Film koji zasigurno pripada onima koji ne ostavljaju ravnodušnim je „Mama“ redatelja Darena Aronoskog (Darren Aronofsky). Šta se desi kad jedan skladan bračni par i njihov organizovani život poseti nezvani gost? Do kojih spleta okolnosti to sve može dovesti ne može ni da se nasluti gledajući film. Jedni su odlazili iz bioskopa zadovoljni burom emocija koju su doživeli, dok su drugi sa nevericom i osmehom iza sebe ostavljali ono što su videli na velikom platnu.

„Pod lupom“ (2015, engl. „Spotlight“)

Oskarom nagrađeni film o istinitom događaju koji je otkrio tim istraživačkih novinara štampanog medija „The Boston Globe“ koji su se zvali „Spotlight“. Naime, oni su otkrili i objavili priču u nastavcima o tome kako je nekolicina lokalnih katoličkih sveštenika iz Bostona seksualno napastvovalo dečake i kako su to godinama zataškavali. Ovaj skandal uzdrmao je celu Katoličku crkvu, a za ovaj podvig „Spotlight“ tim je dobio Pulicerovu nagradu. Kako je izgledalo sklapanje ove priče, dolaženje do činjenica, suočavanje sa brojnim preprekama i konačno objavljivanje, upakovano je u napetih 129 minuta filma koje vredi izdvojiti.

Hačiko: Priča o psu (2009, engl. „Hachi: A Dog’s Tale“)

Ukoliko volite kućne ljubimce, a posebno pse ovaj film je za vas. Kako od izgubljenog šteneta i slučajnog susreta možete dobiti prijatelja za ceo život, pa i duže, je nešto što svakako izmamljuje osmeh na lice. Ova priča pokazuje koliku vernost može imati jedan pas prema svom vlasniku, da ga čak i nakon njegove iznenadne smrti svakodnevno dočekuje na mestu na kom ga je dočekivao kada se vraćao sa posla. Bez obzira na vremenske uslove i nasilna odvođenja, Hačiko je pas koji je do kraja svog života očekivao svog gazdu ispred železničke stanice. Upravo zbog vernosti koju je pokazao i dan danas u Japanu na mestu na kom je čekao stoji njegov spomenik kao simbol i podsetnik na to šta prijateljstvo znači.